Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu kojom se odbija tužba protiv rješenja AZTN-a u predmetu „AZTN protiv Presečki grupa d.o.o., Rudi- express d.o.o., obrta „Jambrošić tours“ i Autobusnog prijevoznika „Turist“

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: AZTN) utvrdila je rješenjem od 7. listopada 2021. da su poduzetnici Presečki grupa d.o.o. sa sjedištem u Krapini (dalje: Presečki grupa), Rudi express d.o.o. sa sjedištem u Mihovljanu (dalje: Rudi express), Boris Jambrošić, vlasnik obrta „Jambrošić tours“ sa sjedištem u Murskom Središću (dalje: „Jambrošić tours“) i Željko Jakopić, vlasnik obrta Autobusni prijevoznik „Turist” sa sjedištem u Svetom Martinu na Muri (dalje: Autobusni prijevoznik „Turist“) sklopili Sporazum o poslovnoj suradnji od 1. ožujka 2011. (dalje: Sporazum o poslovnoj suradnji)  i Ugovor o zajedničkom obavljanju županijskog linijskog prijevoza putnika na području Međimurske županije od 1. ožujka 2011. (dalje: Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza), koji su sadržavali odredbe koje predstavljaju ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj (međusobna podjela tržišta, zajedničko usklađivanje i registracija novih autobusnih linija na području Međimurske županije kao i zajednička izmjena postojećih voznih redova te zajedničko sudjelovanje u obliku zajednice ponuditelja na svim budućim natječajima za obavljanje usluge posebnog linijskog prijevoza učenika osnovnih škola u Međimurskoj županiji), čime su u razdoblju od 1. ožujka 2011. do 9. listopada 2011. narušili tržišno natjecanje na mjerodavnim tržištima javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu i posebnog linijskog prijevoza učenika osnovnih škola u cestovnom prometu na području Međimurske županije, odnosno sklopili zabranjeni horizontalni sporazum u smislu članka 8. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (dalje: ZZTN-a).

Navedenim poduzetnicima izrečene su novčane kazne u ukupnom iznosu od 1.031.000 kuna.

AZTN ističe kako je predmetno rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske (dalje: VUSRH) presudom broj: UsII-171/18-2 od 27. rujna 2018. poništio rješenje AZTN-a od 27. prosinca 2012. kojim je utvrđeno da su predmetni poduzetnici sklapanjem navedenog Sporazuma i Ugovora, u razdoblju od 1. veljače 2011. do 9. listopada 2011. narušili tržišno natjecanje na  navedenim mjerodavnim tržištima, odnosno sklopili zabranjeni sporazum u smislu članka 8. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ZZTN-a.

Protiv tog rješenja Presečki grupa pokrenula je upravni spor koji je okončan presudom VUSRH broj: USII-65/2013-6 od 20. veljače 2014., kojom taj sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno potvrđuje zakonitost odluke AZTN-a. Nakon toga Presečki grupa podnosi Ustavnom sudu Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) ustavnu tužbu protiv navedene presude VUSRH od 20. veljače 2014. koju Ustavni sud usvaja svojom Odlukom, broj: U-III-1678/2014., od 21. travnja 2016. i ukida navedenu presudu VUSRH te predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

VUSRH donosi novu presudu, broj UsII-60/16-2 od 19. siječnja 2017., kojom ponovno odbija tužbeni zahtjev Presečki grupe i potvrđuje zakonitost odluke AZTN-a. Presečki grupa ponovno protiv te presude podnosi ustavnu tužbu Ustavnom sudu koji je svojom Odlukom, broj: U-III-952/2017 od 19. travnja 2018. usvaja i ukida presudu VUSRH od 19. siječnja 2017.

Ustavni sud je svoje odluke obrazlagao u bitnome na način da u presudama VUSRH koje je Ustavni sud ukinuo, nisu bili navedeni odnosno detaljnije obrazloženi razlozi iz kojih bi bilo razvidno zbog čega taj sud u konkretnom slučaju nije primijenio mjerodavne odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, br. 178/04., 48/05., 151/05., 111/06., 63/08., 124/09., 91/10. i 112/10., dalje: ZPCP), u dijelu kojim se uređuju pitanja zajedničkog obavljanja prijevoza više prijevoznika, podvozarstva i dr., i utvrđenja o (ne)opstojnosti u tom slučaju postojanja kartela (tajnog sporazuma). Drugim riječima, nije stavio u međusobni odnos odredbe dvaju zakona o tom pitanju – ZZTN-a i ZPCP-a, odnosno obrazložio zašto u okolnostima konkretnog slučaja nisu mjerodavne (i) odredbe ZPCP-a.

Ustavni sud je dodatno istaknuo kako VUSRH nije obrazložio zašto je u predmetu iste činjenične i pravne prirode (UsII-64/2013) zauzeo drukčije pravno stajalište, odnosno zašto je prihvatio stajalište AZTN-a o tome da su „način provođenja, rokovi i mjerila za obavljanje linijskog prijevoza putnika na temelju javnog poziva, obavljanje javnog i posebnog linijskog prijevoza te postupak izdavanja, obnove i prestanka važenja dozvola za obavljanje prijevoza, uređeni odredbama ZPCP-a i odgovarajućih podzakonskih akata te da je pravna zaštita u smislu tog zakona osigurana putem drugih tijela i institucija“.

Nakon što je Ustavni sud i drugi put ukinuo presudu VUSRH, taj sud je presudom broj: UsII-171/18-2 od 27. rujna 2018., pridržavajući se pravnog shvaćanja Ustavnog suda iz odluke od 19. travnja 2018., poništio predmetno rješenje AZTN-a od 27. prosinca 2012. i predmet vratio AZTN-u na ponovno odlučivanje.

Uvažavajući pravno shvaćanje VUSRH-a izneseno u obrazloženju gore navedene presude, AZTN je u ponovljenom postupku, u skladu s navedenim odlukama Ustavnog suda, ocijenio prigovore Presečki grupe o tome da je sukladno osobitostima predmetne materije, kao mjerodavni primjenjivi zakon, isključivo relevantan ZPCP kao lex specialis i da se sporne okolnosti ne mogu pravno analizirati izvan konteksta toga Zakona, čija dosljedna primjena na konkretan slučaj pravno-logički onemogućuje konstrukcije o kartelu i o narušavanju tržišne utakmice.

U svrhu pravilne primjene mjerodavnog prava, AZTN je u ponovljenom postupku stavio u međusobni odnos odredbe ZZTN-a i ZPCP-a kako bi utvrdio jesu li u okolnostima konkretnog slučaja mjerodavne (i) odredbe ZPCP-a u dijelu kojim se uređuju pitanja „podvozarstva“ i „zajedničkog obavljanja prijevoza“.

Budući da je u predmetnom postupku nesporno utvrđeno da su Rudi-express i „Jambrošić tours“, u razdoblju od 30. prosinca 2010. do 1. ožujka 2011., sukladno odredbama članka 42. ZPCP-a, kao podvozari obavljali javni linijski prijevoz putnika na županijskim autobusnim linijama na kojima su dozvole izdane Presečki grupi, AZTN je utvrdio kako su u okolnostima konkretnog slučaja, u odnosu na navedeno razdoblje, isključivo mjerodavne odredbe ZPCP-a kao posebnog zakona u dijelu kojim se uređuje pitanje podvozarstva i koje u skladu s načelom lex specialis derogat legi generali imaju prednost pred propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

Uvažavajući činjenicu da je ZPCP odredbama članka 40. normirao „zajedničko obavljanje prijevoza“ od strane dva ili više prijevoznika, propisujući pritom njihovu obvezu da su u slučaju zajedničkog obavljanja prijevoza na liniji bili dužni uz zahtjev priložiti pisani ugovor, na koji su se primjenjivale odredbe o ortakluku prema posebnom propisu, AZTN je utvrdio kako je u konkretnom slučaju, zajedničko obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika na području Međimurske županije sukladno odredbama članka 40. ZPCP-a bio legitimni cilj Sporazuma o poslovnoj suradnji i Ugovora o zajedničkom obavljanju prijevoza.

Međutim, polazeći od činjenice da Međimurska županija nikada nije odobrila zahtjev Presečki grupe, Rudi-expressa i „Jambrošić toursa“ za izdavanje dozvole za „zajedničko obavljanje prijevoza“ sukladno odredbama ZPCP-a kao posebnog zakona, a koja je na temelju izričite zakonske odredbe članka 40. stavka 3. istog Zakona bila određena kao preduvjet za obavljanje takve vrste prijevoza, AZTN je utvrdio kako u razdoblju nakon 1. ožujka 2011., nakon zaključenja Sporazuma o poslovnoj suradnji i Ugovora o zajedničkom obavljanju prijevoza, predmetni poduzetnici nisu zajednički obavljali javni linijski prijevoz putnika na području Međimurske županije, na način i pod uvjetima propisanim odredbama članka 40. ZPCP-a budući da nisu ispunjavali preduvjete iz tog članka za obavljanje takve vrste prijevoza odnosno nisu dobili dozvolu za zajedničko obavljanje prijevoza (što isti u postupku nisu niti osporavali), pa je u okolnostima konkretnog slučaja, u navedenom razdoblju, na poslovnu suradnju Presečki grupe, Rudi-expressa, „Jambrošić toursa“ i Autobusnog prijevoznika „Turist“, trebalo primijeniti odredbe ZZTN-a kao prisilnog propisa.

Stoga je AZTN u ponovljenom postupku utvrđivao jesu li Sporazum o poslovnoj suradnji i Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza, sadržavali ciljeve suprotne pravilima tržišnog natjecanja odnosno proizvodili stvarne ili moguće negativne učinke za tržišno natjecanje.

Analizom područja suradnje i odnosa konkurencije između Presečki grupe, Rudi-expressa, „Jambrošić toursa“ i Autobusnog prijevoznika „Turist“, opsega udruživanja njihovih aktivnosti, ciljeva koje su namjeravali ostvariti te ekonomskog i pravnog konteksta u kojemu se navedena suradnja odvijala, utvrđeno je kako Sporazum o poslovnoj suradnji i Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza sadrže odredbe koje predstavljaju „ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj“, koja su sama po sebi toliko štetna za funkcioniranje tržišnog natjecanja da se može smatrati da će imati negativne učinke, osobito na količinu ili kvalitetu proizvoda i usluga, pa stoga nije bilo potrebno, u svrhu primjene članka 8. stavka 1. ZZTN-a, dokazivati da imaju konkretan učinak na tržište.

Sklapanje predmetnog zabranjenog sporazuma iz članka 8. stavka 1. ZZTN-a u obliku pojedinih odredbi Sporazuma o poslovnoj suradnji i Ugovora o zajedničkom obavljanju prijevoza, s ciljem podjele tržišta, ograničavanja tržišta i dogovora o sudjelovanju u budućim postupcima javne nabave, rezultiralo je, prema ocjeni AZTN-a, zabranjenim oblikom koordinacije kojim su rizici tržišnog natjecanja namjerno zamijenjeni praktičnom suradnjom između Presečki grupe, Rudi-expressa, „Jambrošić toursa“ i Autobusnog prijevoznika „Turist“, odnosno potpunim ukidanjem stvarnog i potencijalnog tržišnog natjecanja između navedenih poduzetnika na mjerodavnim tržištima.

Presudom od 9. ožujka 2022. VUSRH odbio je tužbeni zahtjev Presečki grupe i potvrdio zakonitost predmetnog rješenja AZTN-a od 7. listopada 2021., ocijenivši da isto sadrži valjano i razloženo obrazloženje, odnosno da je AZTN dao osvrt na sporna pitanja na koje je ukazao Ustavni sud i time u cijelosti postupio u skladu s obveznim stajalištima Ustavnog suda, te da je predmetno rješenje doneseno uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava i uvažavanje te primjenu kriterija i stajališta iz pravne stečevine EU izraženih u sudskoj praksi koji potvrđuju pravilnim utvrđenja i zaključke iz istog rješenja.

Cjeloviti tekst presude bez poslovnih tajni objavljen je na mrežnoj stranici AZTN-a na poveznici

Cjeloviti tekst rješenja bez poslovnih tajni objavljen je na poveznici