Ustavni sud odbio ustavnu tužbu Presečki grupe d.o.o. iz Krapine

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: AZTN) rješenjem od 27. prosinca 2012. utvrdila je da su poduzetnici Presečki grupa d.o.o. (dalje: Presečki grupa), Rudi express d.o.o., Boris Jambrošić, vlasnik obrta „Jambrošić tours“ i Željko Jakopić, vlasnik obrta Autobusni prijevoznik „Turist”, sklapanjem Sporazuma o poslovnoj suradnji od 1. veljače 2011. godine (dalje: Sporazum o poslovnoj suradnji) i Ugovora o zajedničkom obavljanju županijskog linijskog prijevoza putnika na području Međimurske županije od 1. ožujka 2011. godine (dalje: Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza), u razdoblju od 1. veljače 2011. do 9. listopada 2011. godine narušili tržišno natjecanje odnosno sklopili zabranjeni sporazum u smislu članka 8. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (dalje: ZZTN).

Protiv tog rješenja Presečki grupa pokrenula je upravni spor koji je okončan presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUSRH) broj: UsII-65/2013-6 od 20. veljače 2014. godine, kojom taj sud odbija tužbeni zahtjev Presečki grupe, odnosno potvrđuje zakonitost odluke AZTN-a. Nakon toga Presečki grupa podnosi Ustavnom sudu Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) ustavnu tužbu protiv navedene presude VUSRH od 20. veljače 2014. godine koju Ustavni sud usvaja svojom Odlukom, broj: U-III-1678/2014., od 21. travnja 2016. godine i ukida navedenu presudu VUSRH te predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

VUSRH donosi novu presudu, broj UsII-60/16-2 od 19. siječnja 2017. godine, kojom ponovno odbija tužbeni zahtjev Presečki grupe i potvrđuje zakonitost odluke AZTN-a. Presečki grupa ponovno protiv te presude podnosi ustavnu tužbu Ustavnom sudu koji je svojom Odlukom, broj: U-III-952/2017 od 19. travnja 2018. usvaja i ukida presudu VUSRH od 19. siječnja 2017. godine.

Ustavni sud je svoje odluke u bitnome obrazlagao na način da u presudama VUSRH koje je Ustavni sud ukinuo, nisu bili navedeni odnosno nisu detaljnije obrazloženi razlozi iz kojih bi bilo razvidno zbog čega taj sud u konkretnom slučaju nije primijenio mjerodavne odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (dalje: ZPCP), u dijelu kojim se uređuju pitanja zajedničkog obavljanja prijevoza više prijevoznika, podvozarstva i dr., i utvrđenja o (ne)opstojnosti u tom slučaju postojanja kartela (tajnog sporazuma). Drugim riječima, nije stavio u međusobni odnos odredbe dvaju zakona o tom pitanju – ZZTN-a i ZPCP-a, odnosno obrazložio zašto u okolnostima konkretnog slučaja nisu mjerodavne (i) odredbe ZPCP-a.

Nakon što je Ustavni sud i drugi put ukinuo presudu VUSRH, taj sud je presudom broj: UsII-171/18-2 od 27. rujna 2018. godine, pridržavajući se pravnog shvaćanja Ustavnog suda iz odluke od 19. travnja 2018. godine, poništio predmetno rješenje AZTN-a od 27. prosinca 2012. godine i predmet vratio AZTN-u na ponovno odlučivanje.

U ponovnom postupku, uvažavajući pravno shvaćanje VUSRH izneseno u obrazloženju gore navedene presude broj: UsII-171/18-2 od 27. rujna 2018. godine, AZTN je ocijenio prigovore Presečki grupe vezane uz primjenu odredbi ZPCP-a u skladu s odlukom Ustavnog suda broj: U-III-952/2017 od 19. travnja 2018. godine.

Prema ocjeni AZTN-a, u okolnostima konkretnog slučaja, u odnosu na razdoblje od 30. prosinca 2010. do 1. ožujka 2011. godine, isključivo su bile mjerodavne odredbe ZPCP-a kao posebnog zakona u dijelu kojim se uređuje pitanje podvozarstva i koje u skladu s načelom lex specialis derogat legi generali imaju prednost pred propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

Međutim, u razdoblju nakon 1. ožujka 2011. godine nije bila riječ o materiji izrijekom reguliranoj u ZPCP-u (zajedničko obavljanje prijevoza koje je posebno uređeno odredbama članka 40. istog Zakona), pa stoga u navedenom razdoblju niti ne mogu biti mjerodavne odredbe ZPCP-a kao posebnog zakona u dijelu kojim se uređuje pitanje „zajedničkog obavljanja prijevoza“, nego je u okolnostima konkretnog slučaja, u odnosu na navedeno razdoblje, trebalo primijeniti ZZTN kao prisilan propis.

AZTN je rješenjem od 7. listopada 2021. godine utvrdio da su predmetni poduzetnici sklopili Sporazum o poslovnoj suradnji i Ugovor o zajedničkom obavljanju županijskog linijskog prijevoza putnika na području Međimurske županije, koji su sadržavali odredbe koje predstavljaju ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj (međusobna podjela tržišta, zajedničko usklađivanje i registracija novih autobusnih linija na području Međimurske županije kao i zajednička izmjena postojećih voznih redova te zajedničko sudjelovanje u obliku zajednice ponuditelja na svim budućim natječajima za obavljanje usluge posebnog linijskog prijevoza učenika osnovnih škola u Međimurskoj županiji), čime su u razdoblju od 1. ožujka 2011. do 9. listopada 2011. godine narušili tržišno natjecanje na mjerodavnim tržištima javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu i posebnog linijskog prijevoza učenika osnovnih škola u cestovnom prometu na području Međimurske županije, odnosno sklopili zabranjeni horizontalni sporazum u smislu članka 8. stavka 1. točaka 2. i 3. ZZTN-a.

Presečki grupi i ostalim strankama u postupku izrečene su novčane kazne u ukupnom iznosu od 136.837,22 eura.

Presudom od 9. ožujka 2022. godine VUSRH odbio je tužbeni zahtjev Presečki grupe i potvrdio zakonitost predmetnog rješenja AZTN-a od 7. listopada 2021. godine, ocijenivši da isto sadrži valjano i razloženo obrazloženje, odnosno da je AZTN dao osvrt na sporna pitanja na koje je ukazao Ustavni sud i time u cijelosti postupio u skladu s obveznim stajalištima Ustavnog suda te da je predmetno rješenje doneseno uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava i uvažavanje te primjenu kriterija i stajališta iz pravne stečevine EU izraženih u sudskoj praksi koji potvrđuju pravilnim utvrđenja i zaključke iz istog rješenja.

Protiv navedene presude VUSRH od 9. ožujka 2022., Presečki grupa podnijela je 26. svibnja 2022. godine ustavnu tužbu.

Presudom broj: U-lll-3274/2022 od 12. rujna 2024. godine Ustavni sud je odbio ustavnu tužbu Presečki grupe, ocijenivši da je AZTN u ponovnom postupku opsežno i detaljno obrazložio sva svoja utvrđenja i pravna stajališta, uključujući i ona na čiju je manjkavost prethodno ukazivao Ustavni sud, na način koji udovoljava zahtjevima ustavnog i konvencijskog jamstva prava na pravično suđenje (odlučivanje) u aspektu zabrane arbitrarnosti odnosno prava na obrazloženu odluku. Ustavni sud nije našao da bi Presečki grupi bila povrijeđena ustavna i konvencijska jamstva na čiju se povredu pozivala.

Time je u potpunosti i od VUSRH-a i i od Ustavnog suda potvrđeno rješenje AZTN-a od 7. listopada 2021.