Pojam zabranjenog sporazuma u pravu tržišnog natjecanja najčešće se odnosi na kartele ili kartelne sporazume.

Kartel je po definiciji sporazum između poduzetnika koji su međusobni konkurenti na tržištu. Takav sporazum između poduzetnika koji posluju na istoj razni proizvodnje ili distribucije (zove se stoga i zabranjeni horizontalni sporazum) može biti formalan (primjerice ugovor) ali i tajni dogovor, jedna ugovorena odredba, ili zajedničko postupanje, čija je svrha isključivanje tržišnog natjecanja između sudionika takvog sporazuma s ciljem da povećanjem cijena ostvare dodatni profit. Zbog toga karteli predstavljaju najteži oblik povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

Članovi kartela ponašaju se kao udruženje, a najčešće se dogovaraju o cijenama, dijele tržišta ili si dodjeljuju kupce ili lokacije na kojima će prodavati svoje proizvode ili usluge, dogovaraju rabate, definiraju opseg proizvodnje i čitavu djelatnost kojom se bave, dogovaraju svoje ponašanje i uvjete koje će postaviti u postupcima javne nabave, dijele profit, zatvaraju tržište za nove konkurente ili kombiniraju navedeno. Takvim postupanjem na najteži način ograničavaju ili potpuno ukidaju tržišno natjecanje jer definiraju pravila u djelatnosti kojom se bave, zatvaraju tržište za nove konkurente i izravno štete potrošačima koji plaćaju čak i do 25 posto  višu cijenu proizvoda ili usluga od one koja bi bila da dogovora između poduzetnika nema.

Uz to, potrošačima ograničavaju cjenovni i kvalitativni izbor, dok sami, budući da se međusobno ne natječu, ne ulažu u inovacije i ne stvaraju novu vrijednost. Pravo tržišnog natjecanja smatra ih izvorom najvećih i najdalekosežnijih posljedica na potrošače, tržišno natjecanje i ekonomiju u cjelini, zabranjuje ih i za njihove sudionike predviđa najstrože novčane kazne.

Radi toga je borba protiv kartela i primjereno sankcioniranje sudionika u fokusu svih