Podrazumijeva stalnu „bitku“ između većeg ili manjeg broja konkurenata u ponudi određenih proizvoda i usluga za što veći broj kupaca tih proizvoda i usluga, a radi ostvarivanja poslovnih ciljeva u obliku dobiti i većeg tržišnog udjela.

To je dakle, oblik rivalstva ili konkurentskog suparništva između poduzetnika, a sloboda tržišnog natjecanja je pokretačka snaga tržišnog gospodarstva koja motivira tržišne takmace na inovativnost koja rezultira novim proizvodima i uslugama, na primjenu novih tehnologija i tehnoloških procesa koji donose veću proizvodnost i niže jedinične troškove, na suradnju znanosti i industrije, povezivanje poduzetnika iz različitih država i regija, a sve s ciljem stvaranja konkurentnog proizvoda ili usluge, koji će svojom cijenom i drugim obilježjima pogodovati potrošačima.

Zaštita tržišnog natjecanja

Neograničena sloboda tržišnog natjecanja nije jamac demokracije i razvoja gospodarskog i društvenog ustroja koji se temelji i na pravu svakog pojedinca da pokrene vlastiti poduzetnički projekt. To iz razloga što bi u takvom sustavu najveću korist ostvarili najveći i najjači poduzetnici koji bi naposljetku svojom tržišnom snagom i utjecajem mogli nadjačati i samu državu i njene institucije odnosno onemogućiti svaku inicijativu ili pojavu konkurencije, ako to ne odgovara njihovim interesima. Kako bi se prevladao taj problem i osiguralo stvarno, učinkovito tržišno natjecanje među poduzetnicima na određenim tržištima, svim je poduzetnicima potrebno osigurati jednake mogućnosti pristupa i opstanka na tržištu. Tu je svrhu moguće postići samo odgovarajućom regulacijom. Stoga se u posljednjih stotinjak godina razvilo pravo tržišnog natjecanja (pravo konkurencije). Riječ je o relativno novoj pravnoj disciplini čiji je predmet razvijanje pravila za zaštitu tržišnog natjecanja odnosno sustava mjera i postupaka za zaštitu tržišnog natjecanja koje je postalo dio zakonodavstva svih suvremenih država.

Polazište prava konkurencije ili prava tržišnog natjecanja u užem smislu čine zaštita od sklapanja zabranjenih sporazuma poduzetnika, odnosno sprječavanja stvaranja kartela i njihovog djelovanja, sprječavanja zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika na tržištu, te kontrola koncentracija poduzetnika. Ta tri instituta čine pravo tržišnog natjecanja u užem smislu. Pravo tržišnog natjecanja prema pravnoj stečevini EU čine i pravila i propisi o državnim potporama.

Dakle, propisima o tržišnom natjecanju ne štite se poduzetnici, već se kroz osiguranje jednakih uvjeta poslovanja i jasna pravila kojima se utvrđuju dopuštena sredstva za međusobno natjecanje, štiti tržišno natjecanje, a radi dobrobiti potrošača. Ona se ogleda u mogućnosti šireg izbora između zamjenjivih proizvoda različitih proizvođača, i pravu odabira proizvoda ili usluge koja mu najviše odgovara po cijeni i kvaliteti.