Komunikacija
AZTN na svojoj mrežnoj stranici objavljuje odluke, mišljenja, godišnja izvješća o radu, programe rada, sektorska istraživanja tržišta, stručne članke, publikacije, kao i priopćenja za javnost i medije o pokrenutim postupcima i donesenim odlukama i praksi AZTN-a.
Provedba ZNTP-a: AZTN kaznio trgovca LIDL s 807.500 kuna zbog nametanja nepoštenih trgovačkih praksi trojici njegovih dobavljača
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: AZTN) okončala je upravni postupak protiv trgovca LIDL Hrvatska d.o.o. k.d., sa sjedištem u Velikoj Gorici (dalje: Lidl).
AZTN je protiv Lidla po službenoj dužnosti pokrenuo tri postupka u smislu Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (dalje: ZNTP), radi utvrđivanja iskorištavanja njegove značajne pregovaračke snage nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi u vezi sadržaja i načina provedbe ugovora koje je Lidl sklopio s tri svoja dobavljača.
Međutim, budući da je tijekom provedbe tih postupaka utvrđeno da je riječ o istom ili sličnom činjeničnom stanju, AZTN je spojio sve tri upravne stvari u jedan postupak te ga okončao jedinstvenim rješenjem.
AZTN je utvrdio da je Lidl iskoristio svoju značajnu pregovaračku snagu nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi u odnosu na tri dobavljača s kojima je sklopio tipske Ugovore o kupoprodaji proizvoda (dalje: Ugovor), na način:
- da u razdoblju od stupanja na snagu svakog od Ugovora do donošenja rješenja AZTN-a, Ugovori ne sadrže odredbu koja jasno i nedvosmisleno određuje njihovo trajanje, što je protivno odredbi članka 6. stavka 1. točke 6. ZNTP-a, koja kao obvezni sastojak ugovora uređuje i njegovo trajanje te predstavlja nepoštenu trgovačku praksu u smislu odredbe članka 4. stavka 2. točke 1. ZNTP.
- da u razdoblju od stupanja na snagu svakog od Ugovora do dana donošenja rješenja AZTN-a, Ugovori, unatoč redovitom osiguranju kvalitete na teret dobavljača, koje je detaljno ugovoreno u prilozima svakog od Ugovora pod nazivom „Osiguranje kvalitete,“ sadrže i dodatnu odredbu osiguranja kvalitete, pod nazivom „Naknada za usluge osiguranja kvalitete“. Tom odredbom je u bitnome ugovorena obveza dobavljača na plaćanje paušalnog iznosa naknade Lidlu u određenom postotku od vrijednosti ulaza njegove robe za provedbu dodatnih mjera osiguranja kvalitete. Dodatne mjere osiguranja kvalitete se provode na inicijativu odnosno zahtjev Lidla, kod ovlaštenog laboratorija kojeg odabire Lidl. Navedeno predstavlja prebacivanje ugovorenog troška kontrole između Lidla i ovlaštenog laboratorija na dobavljača i to neovisno o rezultatima provedene kontrole. Riječ je o naplati naknade za uslugu koja nije pružena dobavljaču pa time nije ni stvarna niti mjerljiva za dobavljača. Stoga ovakva ugovorna odredba i praksa koja se na njoj temelji predstavlja nepoštenu trgovačku praksu u smislu odredbe članka 4. stavka 2. točke 1. i 6. ZNTP-a, a u vezi odredbe članka 12. točke 11. i 16. ZNTP-a.
Dakle, Lidl je u dijelu tih Ugovora koji se tiče važenja ugovora počinio propust, budući da bitni sastojci ugovora koji su propisani ZNTP-om moraju biti jasno navedeni u samim ugovorima tako da ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu svog tumačenja, što u ovom predmetu vezano uz trajanje ugovora nije bio slučaj
Također, AZTN je utvrdio da ugovorne odredbe pod nazivom „Osiguranje kvalitete“, koje su razrađene kroz čak 15 točaka, u dovoljnoj mjeri osiguravaju kvalitetu proizvoda dobavljača koje Lidl plasira krajnjim potrošačima, kroz česte kontrole zdravstvene ispravnosti proizvoda na trošak dobavljača. U pravilu je riječ o proizvodima kratkog roka trajanja od šest do devet mjeseci. Kada se tome pridoda i okolnost postojanja obveza na strani samih proizvođača – dobavljača koje za njih proizlaze iz odredaba Zakona o hrani („Narodne novine“, br. 81/2013., 14/2014., 30/2015.), na temelju kojih dobavljač ima obvezu o svom trošku kontrolirati kvalitetu svojih proizvoda, potpuno je nepotrebno još i dodatno ugovarati ugovornu odredbu nazvanu „Naknada za usluge osiguranja kvalitete“, kojom Lidl traži od dobavljača još i plaćanje paušalnog iznosa u postotku od vrijednosti ulaza robe pojedinog dobavljača i to neovisno o rezultatima analize. Ovakav način formiranja poslovnog odnosa odudara od ciljeva ZNTP-a, kojima se nastoji onemogućiti i zabraniti bilo kakav netransparentan prijenos bilo kakvog troška u vidu naknade, od strane trgovca, u konkretnom slučaju Lidla, zbog njegove pregovaračke snage, na dobavljača.
Da bi ugovaranje naknade u skladu s člankom 12. točkom 16. ZNTP-a bilo dozvoljeno, takva naknada mora biti vezana uz stvarni i mjerljivi učinak trgovca, što ovdje nije bio slučaj. Naime, AZTN je utvrdio kako Lidl ne pruža uslugu dobavljačima, nego samo na dobavljače transferira svoj trošak.
Utvrđene povrede u ovom postupku trajale su od 1. siječnja 2018. do 26. srpnja 2019, dakle 18 mjeseci i 26 dana.
Sve opisane povrede predstavljaju teške povrede ZNTP-a, za koje se pravnoj osobi može izreći upravno–kaznena mjera u iznosu do najviše 3,5 milijuna kuna.
AZTN je uzimajući u obzir težinu, opseg i vrijeme trajanja povrede te posljedice povrede za dobavljače, kao i utvrđene olakotne okolnosti, Lidlu izrekao upravno-kaznenu mjeru u visini od 807.500 kuna. Tom upravno-kaznenom mjerom ostvarit će se cilj njezina izricanja u smislu odvraćanja od kršenja odredbi ZNTP-a i to ne samo u odnosu na Lidl već i na sve druge trgovce, otkupljivače ili prerađivače.
AZTN je radi otklanjanja utvrđenih povreda, sukladno odredbama ZNTP-a, zabranio Lidlu svako daljnje prethodno opisano postupanje te mu naložio da u roku od dva mjeseca dostavi anekse u kojima će jasno i razumljivo odrediti trajanje Ugovora u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. točke 6. ZNTP-a te da odredbu pod nazivom „Naknada za osiguranje kvalitete“ izbriše ili izmijeni u skladu s odredbama ZNTP-a.
Odluči li Lidl izmijeniti odredbu „Naknada za osiguranje kvalitete“, mora pritom voditi računa o tome da može provoditi i/ili tražiti provođenje dodatnih analiza poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koliko god puta želi. Međutim, trošak tih analiza mora snositi sam Lidl. Tek u situaciji da se utvrdi da analizirani proizvod ne udovoljava ugovorenom standardu kvalitete za koju je odgovoran dobavljač, trošak provedene analize mogao bi se u cijelosti ili djelomično, ovisno o rezultatima analize, prebaciti na dobavljača. U tom bi slučaju trgovac mogao primijeniti odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima. Međutim, takvu situaciju potrebno je predvidjeti Ugovorom, odnosno njegovim aneksima.
Cjelovit tekst rješenja bez poslovnih tajni objavit će se na mrežnoj stranici AZTN-a.