Narušava li se tržišno natjecanje ukoliko u postupku javne nabave sudjeluju samo dva ponuditelja od kojih je jedan ujedno i jedini osnivač drugog ponuditelja?

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave zatražila je od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja očitovanje je li situacija u kojoj u postupku javne nabave ponudu podnose dva ponuditelja, od kojih je jedan ujedno i jedini osnivač drugog ponuditelja, predstavlja narušavanje tržišnog natjecanja.

Agencija je u očitovanju koje je donijela isključivo s aspekta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja navela kako se, sukladno članku 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (ZZTN), svi poduzetnici povezani zajedničkom kontrolom (bilo da je riječ o društvu-majci i društvu-kćerki ili o većem broju društava članova istoga koncerna), smatraju jednim gospodarskim subjektom. Drugim riječima, smatraju se jednim poduzetnikom.

Slijedom toga, ako u postupku javne nabave sudjeluju samo dva ponuditelja od kojih je jedan ujedno i jedini osnivač drugog ponuditelja, oni se u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja smatraju jednim poduzetnikom čime se gubi smisao provođenja postupka javne ponude.

Ipak, AZTN je naglasio da u slučajevima kada, primjerice, zbog tehničkih razloga, isključivih prava i slično, ugovor koji je predmet postupka javne nabave može izvršiti samo jedan gospodarski subjekt, grupa ili određena kategorija gospodarskog subjekta, naručitelj mora s osobitom pažnjom postupati i u radnjama koje prethode pojedinom postupku javne nabave. U tim slučajevima poželjno je da naručitelj razmotri sve relevantne činjenice i okolnosti kako bi se sklapanjem ugovora izbjeglo nastupanje eventualnih štetnih posljedice za poduzetnike, konkurente, potrošače i mjerodavno tržište u cjelini.

Agencija je ujedno navela da je u slučajevima kada u postupcima javne nabave sudjeluju  ponuditelji koji pripadaju istom koncernu te se stoga, u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja smatraju jednim gospodarskim subjektom, isključena mogućnost za primjenu članka 8. ZZTN-a koji se odnosi na sklapanje zabranjenih sporazuma. Naime, propisi o zaštiti tržišnog natjecanja odnose se samo na sporazume između dva ili više neovisnih poduzetnika. Dakle, sporazum između poduzetnika koji su „vlasnički“ povezani ne smatraju se zabranjenim sporazumom u smislu u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

Međutim, ako jedan neovisni poduzetnik u postupku javne nabave s drugim neovisnim poduzetnikom sklopi sporazum, primjerice o cijeni ponude, takav će se sporazum smatrati zabranjenim u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.