Cerovac o razmjeni osjetljivih informacija između konkurenata

U Zagrebu se u organizaciji Pravnog fakulteta u Zagrebu i Akademije pravnih znanosti Hrvatske, a pod pokroviteljstvom Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture te Ministarstva europskih i vanjskih poslova, 14. i 15. listopada održava dvodnevna međunarodna konferencija transportnog prava i prava osiguranja Intranslaw, na kojoj kao jedan od izlagača sudjeluje i Mladen Cerovac, mag. iur, predsjednik Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja .

Opsegom tema, konferencija pruža  uvid u širinu regulacije jedinstvenog transportnog tržišta Europske unije kao i njegove različite pravne i ekonomske aspekte. Naime, područje transportnih usluga na jedinstvenom tržištu zakonski je uređeno s otprilike 30.000 stranica EU propisa te s oko 100 presuda europskih sudova. Istodobno, više od 90 posto propisa koji uređuju područje prometa donosi se u Bruxellesu, a uz nacionalne propise postoje još i stotine međunarodnih konvencija, pa tržište karakterizira visoka reguliranost ali izrazita kompetitivnost. Stoga je, ako se na tom tržištu želi opstati, potrebno prije svega poznavati ogromno zakonodavno područje – naznačeno je u uvodnom dijelu konferencije čiji je cilj bio kroz predavanja, panele i radionice približiti područje transporta poduzetnicima i ostalim sudionicima na tom tržištu.

Obuhvat tržišta, kompetitivnost i broj poduzetnika koji na njemu djeluju iznimno je pogodan za zabranjene aktivnosti poduzetnika u koje spada i nedozvoljena razmjena podataka između konkurenata, što je bila tema koju je na konferenciji prezentirao predsjednik VZTN-a.

Riječ je o razmjeni strateških podataka kao što su podaci o cijenama, količinama, tržišnim udjelima, budućem ponašanju odnosno budućoj tržišnoj  strategiji konkurenata i slično. Cerovac je naglasio kako se pritom razlikuju dvije situacije.

Prva je situacija tzv. „javna razmjena podataka“ između konkurenata koja može imati pozitivne učinke na tržišno natjecanje, budući da podatke mogu koristiti i svi drugi subjekti koji djeluju na tržištu, uključujući potrošače čime se povećava transparentnost tržišta.

S druge strane, tzv. „privatna razmjena podataka“, dakle, situacija u kojoj su razmijenjeni podaci dostupni isključivo konkurentima, ima ograničavajući učinak na tržišno natjecanje, budući da povećava transparentnost samo na strani ponude.

U tom kontekstu razmjena podataka između konkurenata može imati dva osnovna oblika. Prvi je razmjena podataka koja ima obilježja zabranjenog sporazuma u obliku kartela, dok je drugi oblik razmjena podataka kao indicija za postojanje usklađenog djelovanja između poduzetnika. Naime, takvi oblici razmjene podataka smanjuju ili potpuno uklanjaju svaku neizvjesnost o budućem ponašanju konkurenta, čime prestaje potreba za tržišnim natjecanjem. Drugim riječima, poduzetnici svoje konkurentsko ponašanje zamjenjuju kooperacijom, što je protivno interesima njihovih dobavljača i kupaca, kao i interesima potrošača u užem smislu riječi.

„Međutim, nije uvijek jednostavno utvrditi je li razmjenom podataka u nekom konkretnom slučaju došlo do povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja (članka 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, odnosno članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) pa tijela za zaštitu konkurencije pri analizi konkretnog sustava razmjene podataka moraju uzeti u obzir niz elemenata. To su, prije svega, značajke konkretnog sustava razmjene (svrha razmjene, uvjeti pristupa podacima i slično) i vrsta podataka koja se razmjenjuje (javni ili povjerljivi, agregirani ili individualizirani, povijesni ili aktualni i slično). Osim toga, moraju se uzeti u obzir i konkretni ekonomski uvjeti na mjerodavnom tržištu i njegove značajke (struktura tržišta s obzirom na broj i tržišne udjele konkurenata, koncentriranost, kompleksnost, stabilnost i slično)“ – istakao je Cerovac koji je naveo kako je složenost utvrđivanja i dokazivanja razmjene podataka između konkurenata prepoznala i Europska komisija pa je stoga u svojim Smjernicama o horizontalnim sporazumima iz 2011. godine kodificirala dosadašnju praksu Komisije i Europskog suda i po prvi puta jedno poglavlje posvetila upravo praksi razmjene podataka.

„Valja imati na umu da i hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u svom radu koristi Smjernice kao dio pravne stečevine Europske unije“ – zaključio je Cerovac.